OSNIVANJE ŠKOLE U ODRI

​

Kada se 1772. godine radilo o osnutku škole u Velikoj Mlaki, pomišljalo se da se škola osnuje u župnom selu Odri. 3. studenoga 1774. godine turopoljsko je spravišće raspravljalo o osnutku ove škole. No, taj prijedlog nije usvojen, čak je i plem. općina turopoljska smatrala prigodnijim da se škola prenese u Donju Lomnicu. Za to se posebno zalagao školski nadzornik Mirko Vory. Tada je Odra ostala bez škole.

1818.godine se ponovno otvara pitanje o osnutku škole. No, i to je bilo samo na papiru i nije provedeno.

Tek 1857.godine za vrijeme župnikovanja Gjure Barabaša u Odri se otvorilo iznova pitanje osnutka škole. Čim je došao, počeo je raditi kako bi se osnovala škola. S prijateljem, predstojnikom Jankom Nemčićem i s općinskim poglavarstvom pokušao je uvjeriti župljane o potrebi škole, što mu je i uspjelo.

 

10. siječnja 1858. sazvana je sjednica na kojoj je odlučeno da se na općinskom zemljištu na trošak župe ispeče 100 000 opeka i 10 000 crjepova za krov. Ciglana je bila na Dužju kraj odranske šume. Svaka kuća davala je po 2 metra drva za pečenje cigle.

Škola je kupila 1600 čhv. zemlje za novu školu od Janka Markulina gdje i danas stoji školska zgrada. Stanovništvo je davalo težačku i prijevoznu radnu snagu. Ukupno 2 000 radnika i 700 kola za prijevoz materijala. Novac za plaćanje građevnih majstora "ubran" je od naroda. (2 for. po osobi = 1611 ljudi)

10. prosinca 1859. školu su preuzeli od graditelja kotarski predstojnik Janko Nemčić, kotarski školski nadzornik Jakob Kos i županijski mjernik. Uz njih se još spominje i tamošnji župnik Gjuro Barabaš koji je u to doba i došao za župnika u Odri.

Školu u Odri pohađala su tada i djeca iz Buzina, Obreža i drugih sela.

2.prosinca 1859.godine izabran je većinom glasova na općinskoj sjednici Milan Kobali za prvog odranskog učitelja. Napravljen je i popis školske djece po maticama krštenih. Nabrojano je 80 djece. 22. siječnja 1860. župnik je oglasio u crkvi taj popis.

29. siječnja 1860. škola je svečano otvorena, a sljedećeg dana, 30. siječnja počela je nastava.

 

ODRANSKI UČITELJI

​

MIRKO KOBALI bio je vrlo marljiv i vrijedan učitelj i odličan hrvatski pedagog. Godine 1865. zasnovao je spomenicu odranske škole. Službovao je na toj školi do 1875. godine. Iste godine naslijedio ga je ANDRO ČIKULIN, rodom iz Buzina u odranskoj župi. Služio je na toj školi do 1882. Kad ga nasljeđuje VLADOJE GJURIŠ, koji bude 1900. godine premješten u Zagreb. Na njegovo mjesto imenovan je učitelj NIKOLA AUGUSTINOVIĆ 1901. godine.

1902. godine proširena je škola u dvorazrednu i dobila prvu učiteljicu KARLU KOCH, koja je tu bila do 1904., a zamijenila ju je TEREZIJA JORDANIĆ. 1907. škola se proširuje na trorazrednu dobivši i treću učiteljsku silu KATARINU NOVAK. Na početku školske godine 1908./1909. upisano je u pet razreda 314 učenika, a u prvi i drugi tečaj opetovnice 71 učenik.

1912. godine premještena je učiteljica Katarina Novak u Kloštar, a na njezino mjesto dolazi DARINKA pl. LEDER.

8. kolovoza 1918. godine je umro ravnajući učitelj Augustinović. Na njegovo je mjesto došao učitelj IVAN FRESL. Kad je 1908. Darinka pl. Leder premještena u školu u Virje, na njezino mjesto imenovana je MILENA pl. LEDER.

1922. godine premještene su obje učiteljice, i to Terezija Jordanić u Slavetić, a Milena pl. Leder u Lipje. Na njihova su mjesta došle DRAGICA MATIJEVIĆ, prava učiteljica iz Vukovja, i ERNA GRUBIĆ, prava učiteljica iz Vugrovca.

ANTE ŠVARIĆ bio je vjeroučitelj na istoj školi i dugogodišnji školski nadzornik te se mnogo brinuo za proširenje i razvoj škole. No, iste godine, 1922., biva ubijen.

1923. premještena je učiteljica Dragica Matijević u Desnić, a isti dan imenovana je Milena pl. Leder .Erna Grubić premještena je u Donju Lomnicu, a na njezino mjesto imenovana je učiteljica u Topuskom JELISAVA MARGETIĆ. Budući da je učiteljica Milena pl. Leder oboljela, to ju je od 16. prosinca 1923. do 29. Veljače 1924. zamjenjivala MARIJA ZUBER.

Na početku šk. god. 1923./24. Upisano je u tu školu, u pet razreda 248 učenika, a u tri tečaja opetovnice 86 od 409 školskih sposobnjaka.

Kao vjeroučitelj, 1924. godine djeluje u toj školi tadašnji mjesni župnik Juraj Kocijanić.

 

Na svečanoj sjednici proslave 100. godišnjice osnutka i početka škole u Odri u lipnju 1960. potaknuto je pitanje izgradnje nove škole.

 

Izgradnja nove školske zgrade započela je u lipnju 1963. godine. Investitor je u početku bio NO Remetinec, čijim je sredstvima zgrada podignuta pod krov, a završena je nakon četiri godine sredstvima samodoprinosa građana grada Zagreba izglasanog referendumom.

Projektant je bio ing. Branko Berc, a radove je izvodilo građevinsko poduzeće.

"Novi put" iz Zagreba. Nadzor nad radovima vodio je ing. Škrbina, a nakon referenduma brigu oko dovršenja zgrade preuzima tvrtka  "Inžinjering" Zagreb.

Do 2. svjetskog rata upravitelj škole bio je g. Vladimir Lesić, a od 31. listopada 1946. g. Branko Antonić koji je dužnost ravnatelja obnašao do 1972. kada ga je naslijedio g. Oto Tomec. Godine 1996. ravnateljem škole imenovan je g. Ivo Maravić, nakon smrti g. Ota Tomca.

Nakon njegove smrti, odlukom Ministarstva prosvjete i športa 1999. imenovan je  ravnatelj g. Slavko Ćavar koji ostaje ravnateljem do svoje mirovine. Šk. god. 2013.14. na mjesto ravnatelja dolazi g. Vatroslav Gabrić, do tada redovni učitelj u školi.

Kad je škola osnovana zvala se Osnovna škola Odra, a 1981. g. naziv je promijenjen  u  Osnovna škola "Vinko Golubić Golub."

Godine 1996. školi je vraćen prijašnji naziv – Osnovna škola Odra

Od 1922. godine nema dokumentacije niti napisa o djelovanju škole, ali sa sigurnošću se zna da je škola radila u dvije zgrade u zajedničkom dvorištu.

           

O prvoj polovici 20. stoljeća u životu i radu škole malo je tragova. Postoje samo statistički podaci u matičnim knjigama. U tom su se periodu dogodila dva svjetska rata. Učenici ove škole, a tada već odrasli ljudi, znali su se svrstati na pravu stranu, u antifašističku borbu. Imena onih koji su pali za domovinu uklesana su na spomeniku u školskom dvorištu.

 

Od 1946. godine ravnateljem škole imenovan je učitelj Branko Antonić koji je uspješno organizirao i vodio rad i brojne slobodne aktivnosti za učenike sve do umirovljenja 1972. godine. Iste je godine za ravnatelja izabran član kolektiva, uspješni nastavnik Oto Tomec. Za vrijeme vođenja škole direktora Branka Antonića nastava se izvodila u tri zasebna objekta: dvije školske zgrade u školskom dvorištu i u nešto udaljenijem društvenom domu u Odri.

Od tada, 1946. godine do danas u Školi je duže ili kraće vrijeme radilo 245 djelatnika, učitelja, administrativnog i pomoćno – tehničkog osoblja. Od školske godine 1960./ 61. kada su upisana godišta 1945. ovu je školu pohađalo 4944 učenika.

Potreba za školskim prostorom je sve veća i 1960. godine, povodom proslave stote obljetnice škole, pokreće se pitanje izgradnje nove školske zgrade. Svečanim polaganjem kamena temeljca započeli su radovi prema projektu arhitekta Branka Berca. Škola je dovršena i svečano otvorena 1967. godine. Tom prigodom prvi put je školski zbor otpjevao Himnu školi Rudolfa Rajtera, skladanu upravo za ovu prigodu. 

​

Škola je naša briga i radost,

Škola je naša dragi naš dom

Najljepši ukras njezin je mladost    

 Školi mi kličemo dušom svom.

 

Makar i trošna, sto godina stara

Škola je naša, dragi naš dom.

Stvara li radost il suze stvara

Školu mi dušom volimo svom.                     

Za školu našu sve ćemo dati

Školi mi kličemo dušom svom.

 

Tada je to bila najsuvremenije opremljena škola na području Novog Zagreba. Do danas su napravljene neke prostorne preinake i prilagodbe zbog sve većeg broja učenika, ali ništa bitno nije osuvremenilo prostor i nastavu. I bez kabineta, bez školske sportske dvorane, s kredom i pločom, trudom i sposobnošću prilagođavanja naših učitalja, nastavnika i profesora, učenici ove škole postižu uspjehe na svim područjima ljudske djelatnosti.

Godine 1990. dolazi do prekretnice u Republici Hrvatskoj koja se počela osamostaljivati. Ta je godina prekretnica i za našu školu. Ponovo su njeni učenici, ali i djelatnici znali da oružjem treba braniti samostalnost te su se uključili u Domovinski rat. Učenicima škole postali su i mali prognanici i izbjeglice iz razrušenih domova diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Bilo ih je iz Vukovara, Vinkovaca, Zadra, Šibenika, Tuzle...

 

Nažalost, iz Domovinskog rata nikada se nisu vratili Zdravko Fiolić i Darko Đumlijan, položivši svoje živote na žrtveniku domovine Hrvatske.

Nesrećom ili srećom, samo je jedan ubojiti projektil , luna, pao na naše mjesto i to u blizini škole. Žrtava, srećom, nije bilo, ali su sve tri školske zgrade jako oštećene. Bilo je to 28. prosinca 1991. godine u 17 sati.

Ubrzo se stanje i rad u Školi počelo normalizirati . 1995. godine Škola je izgubila svog dugogodišnjeg ravnatelja, potom ravnatelja, gospodina Ota Tomca. Nakon njegove smrti bilo je nekoliko vršitelja dužnosti ravnatelja sve do 1996. godine kada je za ravnatelja imenovan novi ravnatelj, nastavnik engleskog jezika i dugogodišnji kolega gospodin Ivo Maravić. Nažalost, ubrzo se razbolio i 1999. godine zauvijek nas napustio. Od tada do 2013. Školu vodi imenovani ravnatelj gospodin Slavko Ćavar, profesor pedagogije. Nakon odlaska u mirovinu, na njegovo mjesto dolazi g. Vatroslav Gabrić, profesor geografije i povijesti.

Svih navedenih godina Škola je bila središte kulturnih i društvenih zbivanja. Njene tijesne hodnike ispunjavala su znatiželjna djeca i mještani kako bi slušali i gledali brojne predstave, koncerte, predavanja, projekcije koje su nam donosili glumci, glazbenici, istraživači, književnici, političari, svjetski putnici..

Aktivan život škole iznjedrio je Kulturno umjetničko društvo, KUD „Mladost“ koje pod umjetničkim vodstvom Barice i Danijela Fabera, nastavnika Škole, njeguje folklornu baštinu u glazbi i plesu ovoga kraja, ali i Lijepe Naše. Svoja su postignuća pokazali i izvan granica Hrvatske. Mnogi učenici su ovisno o svojim sklonostima sudjelovali u brojnim izvannastavnim aktivnostima i postizali su visoke rezultate.

Posredovanjem Škole Odra i KUD-a ostvarena je suradnja s Dopunskom školom u Mainzu u Njemačkoj. Kuća prijateljstva Zagreb – Mainz, gradova pobratima, omogućila je 1978. godine da Škola uz KUD „Mladost“ predstavi svoju kulturno – umjetničku djelatnost u Mainzu. Vrijedno je spomenuti da je Škola sa svojim programom u suradnji s Centrom za kulturu Novi Zagreb uspješno gostvala od 28. 8. do 30. 9. 1988. u Češkim Budeovicama.

Svakako treba istaknuti da se u 150 godina postojanja i rada uvijek velika pozornost posvećivala sportskom odgoju mladih. Iako u neprimjerenim i  nemogućim uvjetima, bez sportske dvorane i igrališta, nastavnik Mladen Kokotović, a i brojni prije njega, djeci su pokušali dati maksimum sportskog odgoja i obrazovanja. I u takvim uvjetima djeca su se mogla baviti nogometom, atletikom, streljaštvom, stolnim tenisom, šahom, u čemu su postizali zapažene rezultate na razini Grada, Županije, Države pa i izvan granica, zastupajući boje svoje domovine.

     

Od 1972. godine započela je i dobra suradnja sa Župnom crkvom i samostanom u Odri jer su njihovi štićenici bili učenici Škole. Ta suradnja traje i danas, a posebice od osamostaljenja Republike Hrvatske kada i vjeronauk ponovo ulazi u naše učionice. Prvi vjeroučitelji su bili svećenici Ljubo Vuković i Jurica Jerneić. Osobito drag gost naše zbornice i Škole bio je župnik, monsignor Ladislav Loina, od milja zvan Lacko.

Nakon svih godina borbe i iščekivanja konačno je 2015. godine počela dogradnja i rekonstrukcija naše škole, koja završena u rujnu 2016. 

Gradnja sportske dvorane je u planu za 2018.g.